Naša priča

Mala vitrina u Čika Ljubinoj ulici, ukrašena svilenim kravatama od kojih je svaka umjetnina za sebe, krije tajnu staru četrdeset godina. Tko zna što traži, pronaći će staro blago, osvježeno novom energijom, pretočeno u slike na svili. Na ovom mjestu g. Neven Vrgoč započeo je svoj put koji će od lokalnog, a kasnije i svjetskog simbola prestiža grada učiniti jednom od ikona Beograda. Ideja o unikatnim kravatama i leptir mašnama rodila se kao želja tada mladog Nevena da se bori protiv svega što je loše napravljeno, kratkotrajno, jednom riječju – prolazno.

Ideja se rodila 1971. godine kada je Neven u svom domu počeo ručno izrađivati ​​i oslikavati kravate. Spakirao ih je u kofer i krenuo na višegodišnji put u potrazi za partnerima, investitorima i načinom na koji će njegove kravate doći do kupaca i pronaći mjesto na njihovim košuljama. Sedam godina kasnije, Neven će napokon stići u svoj dućan u Čika Ljubinoj, gdje će postaviti temelje svojih vizija koje će prerasti u tradiciju.

Nevenovi snovi prešli su granice njegove parcele. Pratile su ih priče koje su nadilazile krpicu, ljubav prema svemu lijepom i onome što život čini neodoljivim. Zato je oko Nevenovih kravata uvijek bilo lijepih događanja, večeri poezije, plesnjaka, modnih revija i boemskih večeri koje su se održavale u Beogradu početkom osamdesetih. Među njima su i grandiozni pothvati koji su Nevenovim vezama osigurali mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda, i to više puta. Prvi projekt bila je kravata duga 23 metra koja je impresionirala prolaznike kad su je vidjeli kako cijelom dužinom visi s vrha zgrade. Drugi pothvat omogućila je pomoć nekoliko asistenata, uključujući i kirurga sa svojim finim instrumentima. Zajedničkim snagama i ogromnim strpljenjem tim predvođen gospodinom Vrgočem napravio je najmanju kravatu na svijetu, dugu samo 19 mm.

Inovativno razmišljanje koje je podržavalo ideju da umjetnost treba biti nosiva odvelo je Nevena preko oceana. Beverly Hills je nekoliko godina bio sestrinska radnja u Čika Ljubinoj, kada su mu kupci postali neki od najuglednijih ljudi tog vremena.

Posebno zanimljivo otkriće koje je gospodin Vrgoč rado ispričao je da je njegov kreativni rad zapravo posvećen ženama: „Žene su pravi kupci kravata, dok muškarci najčešće ne znaju što kupuju.“ One dobiju ideju, kupuju ih svojim muževima, dečkima i ljubavnicima i tako stvaraju vezu između njih. Jer kravata je medalja, totem, ona otkriva nutrinu, stoji na najosjetljivijem dijelu tijela i čuva dušu.”

Njegove riječi posvećene ženama mogu se pronaći otisnute na nekim etiketama kravata, a i danas na nekim dodacima. Posebno ističemo naše pamučne maramice namijenjene “suzama radosnicama”. Inspirirani su Nevenovom mišlju da jedine suze koje žena treba pustiti su suze radosnice. Ekstravagantna umjetnica također se nije libila zakoračiti u erotiku. Na primjer, sugerirao je da umijeće vezanja i odvezivanja kravate, vlastite ili tuđe, pruža uvid u nečiju osjetljivost i ljubavni život.

To su bile samo neke od Nevenovih umjetničkih inovacija koje su pronašle put do kupaca. Druge su uključivale fascinantne, minijaturne slike na kravatama, oslikane kistom i inspirirane velikim umjetnicima, prekrivene biserima na poleđini kravate, personalizirane poruke, inicijale i originalne etikete koje su bile jedinstvene kao i same kravate. Jedna od njih je glasila: “Ako vas tri puta ne pitaju gdje ste nabavili kravatu, slobodno je vratite.”

Kralj Juan Carlos i Neven Vrgoč

Milos Forman i Neven Vrgoč

Oliver Reed i Neven Vrgoč

Unatoč konkurenciji industrijskih giganata, Nevenova prisutnost do danas svjedoči o trajanju riječi ovog nesvakidašnjeg umjetnika koja se proširila Jugoslavijom i izvan njezinih granica. Ako ste ikad svratili u Čika Ljubinu 15, sigurno ste primijetili zahvalnice brojnih uglednika koji su cijenili Nevenov rad, među kojima su Arnold Schwarzenegger, Yves Saint Laurent i George W. Bush. Široko poštovanje i međusobno povjerenje koje je Neven uživao među svojim kupcima pretočilo se u prvi beogradski modni karneval i brojne modne revije u Beogradu i Parizu.

Bogat i sadržajan život beogradske legende, nažalost, završio je u travnju 2014. godine. Samo godinu dana prije gospodin Vrgoč promovirao je svoju knjigu poezije “Pjesme Muzi”, kojom je još jednom proširio svoj umjetnički doprinos koji se ne može opisati jednom riječju. Njegove ideje, međutim, i dalje žive u rukama njegova sina i čekaju vas na istoj adresi.

Odgovori